2011-02-14

Rješavamo x^2+y^2+z^2+3(x+y+z)+5=0 u |Q.
Ok, pretpostavimo da to čudo ima racionalno rješenje R=:(r1,r2,r3). Tada su q1:=2r1+3, q2:=2r2+3 i q3:=2r3+3 (kratko pišemo Q:=2R+3) također racionalni, i vrijedi R=(Q-3)/2, uvrštavanjem čega u početnu jednadžbu dobivamo da je -5 jednak zbroju tri izraza oblika
ri^2+3ri=((qi-3)/2)^2+3(qi-3)/2=(qi^2-6qi+9)/4+(3qi-9)/2=(qi^2-6qi+9+6qi-18)/4=(qi^2-9)/4,
pa množenjem s 4 imamo -20=q1^2-9+q2^2-9+q3^2-9, odnosno (Q|Q)=7.
Tu smo s (|) označili skalarni produkt vektora:
((v1,v2,v3)|(w1,w2,w3)):=v1w1+v2w2+v3w3. Lako se vidi da je to komutativno, nenegativno ako su faktori jednaki, distributivno prema zbrajanju, kvaziasocijativno prema množenju skalarom, i cjelobrojno ako su V i W cjelobrojni vektori.

[Primijetimo (*) da Q ne može biti cjelobrojni vektor: ne postoje cijeli brojevi q1,q2,q3 čiji zbroj kvadrata je 7. Naime, ti kvadrati moraju biti <=7, dakle 0, 1 ili 4, s tim da je 4*2=8>7, dakle četvorki može biti najviše jedna, ostali kvadrati su najviše 1. No tada je
q1^2+q2^2+q3^2<=4+2*1=6<7, pa se jednakost ne može postići.]

Sada svedimo Q=(q1,q2,q3) na zajednički nazivnik (neka je to a@|N, štoviše zbog [*] a>1), dakle Q=X/a gdje je X cjelobrojni vektor. Imamo
7=(Q|Q)=(X/a|X/a)=(X|X)/a^2, dakle (X|X)=7a^2. Zapamtimo ovu jednadžbu, trebat će nam kasnije.

Označimo s yi najbliži cijeli broj broju qi (ako je qi na pola puta između dva cijela broja, uzmemo manji), dakle qi=xi/a=yi+fi, gdje je |fi|<=1/2. Množenjem s a dobivamo xi=ayi+afi, dakle (jer su xi i yi cijeli brojevi) afi=:zi@\Z.
Sada je X=aY+Z, te naša jednadžba postaje
7a^2=(X|X)=(aY+Z|aY+Z)=(aY|aY)+(aY|Z)+(Z|aY)+(Z|Z)=a^2(Y|Y)+2a(Y|Z)+(Z|Z).
Vidimo da svi članovi osim (Z|Z) imaju faktor a, pa i (Z|Z) mora biti djeljiv s a, recimo (Z|Z)=:ab za neki b@\Z.

[U kojem intervalu se kreće b? Kako je (Z|Z)>=0 i a>0, očito je b>=0. Štoviše, b=0 bi značilo 0=ab=(Z|Z)=z1^2+z2^2+z3^2, dakle z1=z2=z3=0, odnosno X=aY, pa bi bilo Q=X/a=Y, odnosno Q bi bio cjelobrojni vektor. Po [*] je to nemoguće, dakle b>0. Također,
ab=(Z|Z)=(aF|aF)=a^2(F|F)=a^2(f1^2+f2^2+f3^2)<=a^2*3*(1/2)^2=a^2*3/4, dakle dijeljenjem s pozitivnim a dobivamo b<=3/4*a, što je strogo manje od a. Dakle b je prirodan broj strogo manji od a. To je vrlo korisno, razlog čemu će postati uskoro jasan.]

Uvrstimo (Z|Z)=ab gore, i dobivamo
7a^2=a^2(Y|Y)+2a(Y|Z)+ab, odnosno skraćivanjem pozitivnog a
a(7-(Y|Y))=b+2(Y|Z). Označimo s t:=7-(Y|Y) drugi faktor na lijevoj strani. (Primijetimo da t sigurno nije 0 zbog [*] - Y je cjelobrojni vektor.) Iz toga dobivamo 2(Y|Z)=at-b, što je korisno za računanje mješovitih produkata koji uključuju Y i Z.

Kao naprimjer: [:-)]
(tZ-bY|tZ-bY)=(tZ|tZ)-(tZ|bY)-(bY|tZ)+(bY|bY)=t^2(Z|Z)-2bt(Y|Z)+b^2(Y|Y)=
=t^2*ab-bt(at-b)+b^2(7-t)=abt^2-abt^2+tb^2+7b^2-tb^2=7b^2.

A-ha! Krenuli smo od cjelobrojnog vektora X, koji kvadriran (skalarno pomnožen samim sobom) daje 7a^2 (a je bio prirodan broj). Proučavanjem tog X dobili smo broj b, prirodni broj strogo manji od a, te cijeli broj t i cjelobrojne vektore Z i Y, takve da cjelobrojni vektor tZ-bY kvadriran daje 7b^2. Dakle, ako sa S označimo skup svih prirodnih brojeva čiji kvadrati pomnoženi sa 7 se mogu dobiti kvadriranjem nekog cjelobrojnog vektora, upravo smo vidjeli da ako je a@S, tada postoji b<a takav da je b@S. No to je jedino moguće tako da je S prazan (inače bi S kao podskup od |N imao najmanji element, a onda nitko manji od njega ne bi mogao biti u S). Dakle, nema takvog broja, odnosno (X|X)=7a^2 nema rješenja u cjelobrojnim vektorima. Pa, kontrapozicijom, ni ona jednadžba s početka nema racionalnog rješenja. Kved.
Primijetimo da smo činjenicu da se radi baš o broju 7 koristili samo u [*]. Za bilo koji broj koji nije zbroj 3 cjelobrojna kvadrata svo dalje argumentiranje izgledalo bi potpuno isto. Dakle, dobili smo zanimljiv
Božićni teorem(-: Cijeli broj je zbroj 3 racionalna kvadrata ako i samo ako je zbroj 3 cjelobrojna kvadrata.
Pitanja za razmišljanje:
* Božićni teorem očito ne vrijedi za općenite racionalne brojeve: naprimjer, 3/4=(1/2)^2*3 je zbroj 3 racionalna kvadrata, ali očito nije zbroj tri cjelobrojna. Gdje smo u dokazu koristili činjenicu da je 7 cijeli broj? :-]
* Jesmo li negdje bitno koristili činjenicu da se radi o 3 kvadrata? Drugim riječima: vrijedi li Božićni teorem za 2 kvadrata? Za 4 kvadrata? Za 1 kvadrat (taj slučaj vjerojatno znate pod nekim drugim imenom;)?


2008-02-02

Struktura 2. kolokvija iz UM

Prvi zadatak tiče se polinomâ, i dijelovi (a) i (b) ne bi trebali predstavljati nikakvo iznenađenje nekom tko je riješio 3. zadaću. 1(c) zahtijeva malo bolje poznavanje strukture prstena polinoma.

Treći zadatak je rješavanje jednadžbî, a četvrti nejednadžbî. Njihovi (a) i (b) dijelovi bi trebali biti jednostavni nekom tko je riješio 4. zadaću. Zadatak 3(c) zahtijeva trik-rješenje bazirano na svojstvima funkcijâ, dok 4(c) nije nešto posebno konceptualno težak, ali ima dosta pisanja i provjerâ.

Drugi zadatak su svojstva funkcija: (a) je provjera injektivnosti i surjektivnosti za prilično jednostavnu funkciju, (b) je ispitivanje inkluzijâ između dvije funkcijske slike (rađeno na vježbama), dok je (c) jedan od "dodatnih zadataka za zadaću za naprednije studente" koje sam zadao nakon zadataka u kojima smo ispitivali svojstva kompozicije funkcijâ.

Sretno na kolokviju!